Zastava 750 (Fiat 600)

Zastava 750 (Fiat 600)

Hot rod Fićo

U rubrici Potencijali za custom i oldschool prerade nastavljamo s kod nas vjerojatno najpristupačnijim oldtimerima – onima iz produkcije Crvene Zastave, te njihovim ekvivalentima tj. originalima iz programa Fiata, složenim u trilogiju (Zastava 750, Zastava 101/128, Zastava 1300/1500) čiji vam prvi dio donosimo danas.

Dva su zajednička nazivnika za sve Zastavine automobile: prvi je poslovično loša limarija, drugi je zastarjelost u odnosu na razdoblje proizvodnje, jer su se ti modeli uz neznatne preinake proizvodili i 20 godina nakon što je Fiat prestao proizvoditi svoje inačice. Svi modeli iz programa proizvedeni su u stotinama tisuća primjeraka (Zastava 750 u 923.487,  Zastava 101 u više od milijun primjeraka), iz jednostavnog razloga što u SFRJ gotovo da niste ni mogli kupiti ništa drugo osim proizvoda domaće auto industrije, još zastarjelijih vozila iz istočnog bloka (Trabant, Wartburg, Škoda, Lada, ZAZ…), te proizvoda zapadnih auto-brandova koji su montirani ili djelomično proizvedeni u tvornicama unutar Jugoslavije – vogošćanska tvornica Pretis i njezin nasljednik TAS proizvodili su automobile iz programa NSU i Volkswagen, IDA iz Kikinde proizvodila je Opelova vozila, IMV/Revoz iz Novog Mesta proizvodio je Renault (jedno vrijeme i Morris Mini, te Austin 1300), koperski Cimos pravio je Citroene… Iako se ova ponuda čini dovoljno širokom, vozila Crvene Zastave prodavala su se mnogo više od konkurencije, djelomično zbog prihvatljivije cijene, ali i državnog protežiranja Crvene Zastave u odnosu na ostale automobilske brandove u SFRJ.

Unatoč rasprostranjenosti, Zastavini proizvodi uspjeli su poprilično iščeznuti s područja RH, no ipak ih se još nađe u garažama nekih pedantnih djedica. Danas ćemo opisati najmanjeg od njih.

Zastava 750

Jugoslavensko nacionalno vozilo Zastavu 750, popularnog Fiću moglo se od radničke plaće otplatiti već za godinu-dvije, stoga njegova masovnost ne čudi. Licencna je proizvodnja započela 1955. godine modelom gotovo identičnim Fiatu 600. Niska cijena ovog automobila zasluga je jednostavne konstrukcije – prednji ovjes sastojao se od lisnate opruge i dvaju amortizera, sustav upravljača bio je izrazito jednostavan, a za zaustavljanje bile su zadužene bubanj kočnice sprijeda i straga. Vodom hlađeni motor bio je smješten straga, a prijenos snage poluosovinama izrazito nježan zbog nejakih nazubljenih prirubnica, te stoga nepogodan za bilo kakvu oštriju vožnju.

1960. godine umjesto motora zapremnine 633 ccm, “Fićo” je dobio motor od 767 ccm i 25 KS, a 1969. godine normalna vrata umjesto dotadašnjih “samoubilačkih” vrata (suicide doors) koja su se otvarala od prednjeg kraja. Od bitnih izmjena spomenimo još samo pojačanje zapremnine na 850 ccm, kojega je pratila i ugradnja prednjih disk kočnica. Proizvodnja ovog automobila prekinuta je 1985. godine.

Na slikama koje slijede možete vidjeti neke tunirane ili prerađene Fiate 600 i Zastave 750. Tu su i fotografije trkaćih Abartha, tuninga koji nije jeftin ni jednostavan, no može poslužiti kao inspiracija za vizualne dorade. Razni hot-rodovi i rat-rodovi iz ove baze mogu ispasti ništa manje atraktivni od prerada VW buba. Osim Abarth tuninga, zabilježena su i uspješna ubacivanja dvostruko jačih motora iz Yuga 45, naravno – uz hrpu preinaka i ojačanja.

Designed by T-mark Vinkovci