Modifikacije na motociklima – 1. dio

Modifikacije na motociklima – 1. dio

Modificirani motocikl, "cafe racer" na osnovi motocikla BMW K100
Modificirani motocikl, “cafe racer” na osnovi motocikla BMW K100

Motocikli su kategorija motornih vozila na kojima se najčešće izvode prerade tj. modifikacije. Što se smije a što ne, te kakva je ispitivanja potrebno provesti da bi nadležna institucija (Centar za vozila Hrvatske) odobrila modifikacije koje uradimo na svojim motociklima opisati ćemo vam u dva članka, počevši s današnjim.

Izvor informacija za ove članke jednim dijelom su odgovori na pitanja na koje nam je 20. ožujka 2018. odgovorio prof. dr. sc. Goran Zovak, dipl. ing. strojarstva, rukovoditelj Odjela za ispitivanje vozila Centra za vozila Hrvatske (predmet: Odgovori na pitanja za CVH u vezi preinaka na motociklima, dokument  II/2, broj 769-03/18).
Napomena: svi dijelovi teksta, a koji nisu citati odgovora gospodina Zovka, osobno su tumačenje autora teksta koji se ograđuje od odgovornosti za štetu proizašlu iz eventualnih netočnih zaključaka. Dakle, neka vam ovaj tekst pruži osnovne smjernice prilikom planiranja prerade motocikla, no prije realizacije provjerite ih osobno u centrima za ispitivanje CVH.

Za vozila na kojima se obavlja prerada (pregradnja, nadogradnja) ili zamjena nekog serijskog dijela neserijskim, obavezno je provesti ispitivanja u skladu sa “Pravilnikom o ispitivanju vozila” (Narodne novine 152/09), čiji je sastavni dio i “Katalog promjena na vozilu koja podliježu ispitivanju”.

Da skratimo priču i istaknemo ono bitno: sve modifikacije i nadogradnje na motociklu zahtijevaju ispitivanje na nekom od ispitnih mjesta CVH. Mijenjali vi pokazivače smjera neoriginalnima, montirali dodatne farove ili bočni nosač registarske pločice, pristupanje ispitivanju vaša je obveza. Manje preinake možete ispitati na nekom od mjesta navedenih OVDJE, dok ćete za bitne preinake (preinake na okviru motocikla, kočionom sustavu te sve ostale preinake koje utječu na ciklistiku, tj. sigurnost upravljanja) vjerojatno biti upućeni u Odjel za ispitivanje vozila u Velikoj Gorici.

Općenito, o postavljenim pitanjima te propisima koji sadrže tražene odgovore, prof. dr. sc Goran Zovak kaže:

Obzirom da u prometu sudjeluju vozila različitih godina proizvodnje, a koja su sukladno tome opremljena različitim uređajima i opremom koji ispunjavaju propise i tehničke zahtjeve iz različitih vremenskih razdoblja, Pravilnik o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama (NN 85/16 i 24/17) na koji se u vašim pitanjima pozivate definira da vozila trebaju ispunjavati propise (Direktive, Uredbe i ECE pravilnike) koji su bili na snazi u trenutku njihove proizvodnje/odobravanja/puštanja u promet. Nadalje, za vozila koja su proizvedena prije donošenja određenih propisa i tehničkih zahtjeva, pravilnik između ostalog propisuje koji su minimalno potrebni uređaji i oprema koju moraju imati takva vozila, te uvjeti kojim moraju udovoljavati ti uređaji i oprema, odnosno vozila u prometu na cestama. Dakle, ti se minimalni uvjeti odnose na vozila koja su već puštena u promet te su samo djelomično primjenjivi u postupcima ispitivanja vozila. Navedeni pravilnik u čl. 4. između ostalog navodi da prerada serijski proizvedenog vozila ne smije biti izvršena tako da se vozilo dovede u sigurnosno ili ekološki lošije stanje od serijski proizvedenog vozila. Stoga se tehnički zahtjevi prvenstveno preuzimaju iz odgovarajućih homologacijskih propisa Direktiva, Uredbi i ECE pravilnika, a tek u nedostatku ovih propisa primjenjuju se tehnički zahtjevi iz Pravilnika o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama, odgovarajući standardi, normativi proizvođača, itd.

Prvo konkretno pitanje gospodinu Zovku odnosilo se na naziv postupka ispitivanja kojeg mnogi neslužbeno nazivaju “mali atest”, te da li je takve postupke potrebno provoditi za svaku modifikaciju posebno, ili ih je moguće ujediniti u jedan postupak za cijelo vozilo, na što je on odgovorio:

Kao i kod ostalih ispitivanja, rezultat ispitivanja je dokument koji ima naziv Potvrda o ispitivanju vozila. Takvim vrstama ispitivanja provjerava se prikladnost i ugradnja ispitivanih dijelova, sklopova ili uređaja, dok se ostale tehničke značajke vozila ne razmatraju. Postupke ispitivanja je potrebno obaviti za svaku modifikaciju posebno, te je u slučaju više modifikacija dijelova, sklopova ili uređaja moguće obaviti cjelovito ispitivanje vozila, a time i sve promjene na vozilu prema zahtijevnijoj proceduri koja objedinjuje ispitivanje svih promjena na vozilu, a koje se tada promatra u cjelini.
Dakle, ako netko zamijeni samo prednje pokazivače smjera može se ispitati samo njihova prikladnost i ugradnja uz nižu naknadu za ispitivanje. Ukoliko se uz spomenute pokazivače smjera promijeni i na primjer stražnje svjetlo za osvjetljavanje registarske pločice tada se može pristupiti ili na dva neovisna ispitivanja ugradnje ili na jedno integralno ispitivanje vozila, a pri kojem će se ispitivati sve promjene na vozilu. Predmet ovih ispitivanja su samo odobreni dijelovi, uređaji ili oprema koji su prethodno tipno odobreni sukladno odgovarajućim homologacijskim zahtjevima, a koji su prepoznatljivi prema karakterističnim identifikacijskim pločicama, trajnim naljepnicama ili utisnutim oznakama koje postoje na njima.

U ovom ćemo nastavku obraditi nekoliko pitanja vezanih uz prerade na motociklima.

1.OKVIR I OVJES, KOČNICE

Preinake na okviru, ovjesu i kočnicama treba izbjegavati, ukoliko svoj motocikl ne želite podvrgnuti opsežnim i skupim ispitivanjima koja su kod ovakvih preinaka nužna jer one utječu na ciklistiku tj. sigurnost vozila.
O konkretnim preinakama na okviru motocikla g. Zovak kaže:

Preinake okvira često rezultiraju i bitnim promjenama značajki vozila koje vrlo često rezultiraju gubitkom stečenih prava* i najčešće se takva izmjena smatra samogradnjom vozila. Samogradnja vozila podrazumijeva najzahtjevniji oblik ispitivanja (prema najnovijim zahtjevima) ali i utiskivanje novog broja okvira koji prema posebnom zahtjevu može izdati Ministarstvo unutarnjih poslova. Manje modifikacije čeličnih okvira mogu biti prihvatljive uz zadržavanje stečenih prava*, a modifikacije aluminijskih okvira su najčešće potpuno neprihvatljive. Naknade za zahtjevnija ispitivanja motocikala koje podrazumijevaju funkcionalne testove na ispitnoj stazi ovise o potrebnom broju testova i angažmanu ispitivača, a iznose od 1.500,00 kuna naviše.

*stečena prava – odobrenja koje je novo vozilo steklo prilikom prve registracije, op. a.

Što se tiče dijela teksta koji kaže kako “manje modifikacije čeličnih okvira mogu biti prihvatljive”, to bi se moglo odnositi npr. na modifikaciju dijela okvira iza hvatišta stražnjih amortizera (vidi sliku dolje).

Okvir motocikla - linija rezanja iza hvatišta stražnjih amortizera

Na postavljeno pitanje o modifikaciji ili odstranjivanju stražnjeg dijela okvira (prema slici), g. Zovak je odgovorio:

Modifikacija okvira motocikla u dijelu na kojem se nalazi sjedalo suvozača bitna je preinaka. Ispitivanje takve preinake je potrebno, ali ne podrazumijeva nužno provjeru na ispitnoj stazi. Uz takve preinake potrebno je na ispitivanju priložiti detaljan tehnički opis prerade.

2. UPRAVLJAČ

Budući da nigdje nije moguće pronaći podatke o gabaritima ili drugim zahtjevima vezanim uz upravljač motocikla, osim da “uređaj za upravljanje mora biti opremljen graničnicima upravljača” i da “uređaj za upravljanje mora biti izveden tako da omogućava vozaču neometano zakretanje upravljača u oba smjera do graničnika upravljača” (Pravilnik o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama), gospodinu Zovku postavili smo i pitanje o neoriginalnim upravljačima. Njegov odgovor glasi:

Promjena upravljača neizvornim moguća je ili ugradnjom serijskog upravljača nekog drugog motocikla, ili ugradnjom serijski proizvedenog upravljača za koji postoji odobrenje izdano uz tehničko izviješće neke akreditirane tehničke službe ili ugradnjom pojedinačno proizvedenog upravljača. Za pojedinačno proizvedene upravljače potrebno je dostaviti tehničku dokumentaciju koja sadrži opis dimenzija upravljača, elemenata za pričvršćenje upravljača i specifikaciju korištenih materijala, a obavezno je navesti i proizvođača odgovornog za izvedbu upravljača. Granične dimenzije upravljača nisu specificirane no moraju biti takve da je bez napora i pretjeranog naginjanja tijela moguće lako dosegnuti sve poluge i komande u svakom položaju upravljača.

3. BLATOBRANI

Stavka o kojoj europski propisi ne pružaju konkretno tumačenje su i blatobrani motocikala. Na pitanja mora li motocikl imati montirana oba blatobrana, te, ako mora, kako su određene njihove minimalne dimenzije, te smije li stražnji blatobran biti montiran na način da se pomiče zajedno s kotačem jer je montiran na njegovu nosivu viljušku (primjer: bobberi), g. Zovak je odgovorio:

Homologacijski propisi ne definiraju posebne zahtjeve za blatobrane na motociklima, ali prema Pravilniku o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama, motorna vozila koja ostavljaju jedan trag (a za koje nije proveden postupak EU homologacije tipa vozila) prednji blatobran mora pokrivati kotač u luku od najmanje 15° ispred okomice povučene kroz osovinu prednjeg kotača.

Dakle, ako je jedini uvjet vezan uz blatobrane motocikla podatak o prekrivenosti prednjeg dijela prednjeg kotača pod kutem od 15° u donosu na okomicu, to nam daje mogućnost da motocikl uopće ne opremimo stražnjim blatobranom. Ipak, spomenuti Pravilnik u članku 136. kaže i sljedeće:

Blatobrani na vozilima koja mogu razviti brzinu kretanja veću od 30 km/h moraju biti ugrađeni i izvedeni iznad svih kotača.

Ovo nam ostavlja previše prostora za individualna tumačenja propisa, pa je najbolje u vezi blatobrana obratiti se direktno ispitivačima CVH-a u navedenim stanicama, najbolje u stanici u kojoj planirate pristupiti ispitivanju.

U sljedećem nastavku čitajte o modifikacijama na ispušnom sustavu, nosačima registarskih pločica te onom najčešće modificiranom – svjetlosnoj signalizaciji vozila.

 

Krunoslav Turda
www.custom-culture.com

Designed by T-mark Vinkovci