Fascinacija cafe racerima, osobito onima složenim od BMW-a, Vinkovčanina Ivana Jukića drži već nekoliko godina. Mnogo prije no što je nabavio motocikl za preradu, Ivan je pregledao stotine, možda i tisuće fotografija cafe racera, proučavao razne tematske forume o BMW motociklima i preradama, planirao, skicirao…
U međuvremenu, iskustva je sticao restauracijom starog Tomosovog “remenaša”, kojeg je uredio do perfekcije, tragajući za to vrijeme po HR oglasnicima za pogodnim BMW-om. U jesen 2017. pronašao je traženo – BMW R65 LS (1980.) u odličnom stanju i izbrojao za njega sasvim konkretan iznos, jer plan je bio raditi motor za sebe na najkvalitetniji mogući način, a prvi preduvjet bila je zdrava osnova.
Ovaj projekt krasi jedna specifičnost: osim elektrike, oko koje mu je brat Filip ponudio pomoć, Ivan je naumio baš sve odraditi sam. Sve poslove oko mehanike, bojanja, savijanja cijevi, zavarivanja. Ono što nije znao, učio je u hodu. Ivan Jukić, naime, nije imao nikakve poveznice s mehanikom ili strojarstvom. Diplomirao je na Kineziološkom fakultetu, a radi kao nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ “Antun Gustav Matoš” u Vinkovcima. Cijela priča o njemu i motociklima započela je jer mu je u nekoliko navrata u životu bilo neugodno što baš ništa ne zna o motorima s unutarnjim izgaranjem, te se počeo o tome zanimati. I – privuklo ga je. U početku je popravljao razne kosilice, zatim restaurirao spomenuti Tomosov moped, sve dok na red nije došao BMW.
Najjednostavnija, a najskuplja, bila je nabavka fancy dijelova, poput retrovizora s ugrađenim pokazivačima smjera, ručnih komandi i napredne elektronike, te svega onoga što je Ivan baš želio imati novo i pouzdano (npr. stražnji amortizeri). Dok god je novca na računu, zaista nije prevelika mudrost kupovati online. Stranice Kickstarter.de, Motobins.co.uk i Louis.eu bile su glavni izvor dijelova s Ivanove liste.
Najveća pojedinačna investicija bila je M-unit Blue elektronika marke Motogadget, za koju je potrebno izbrojati više od 300 eura. Ova zanimljiva blagodat moderne tehnike zamijenila je hrpu originalnih releja i uređaja, te pružila Ivanu bezbroj mogućnosti koje su od ovog klasičnog motocikla učinile pravi svemirski brod – zamislite samo paljenje kontakta čim priđete motoru, gašenje istog i aktivaciju alarma kad se od motora udaljite, dijagnostiku električnog sustava motocikla, GPS funkcije, konfiguraciju rada ukupne signalizacije, a sve to uz pomoć aplikacije na mobitelu koji je s centralom na motoru spojen putem Bluetootha. Osim toga, M-Unit Blue omogućuje i smanjenje ukupnog broja tipki, jer dozvoljava npr. paljenje, gašenje, aktivaciju dugog ili kratkog svjetla – sve s jednom tipkom… Dodajte na ovu investiciju i Highsider retrovizore sa žmigavcima te LED stražnje svjetlo, Kellermann Atto stražnje žmigavce, Motogadget tahometar i doći ćete do iznosa od kojeg će vam se zavrtjeti u glavi.
Ubrzo je uočen jedan nedostatak kupljenog motocikla, srećom tek vizualne prirode: rezervoar goriva modela LS vjerojatno je najmanje atraktivan za primjenu na klasičnom cafe raceru. Trebalo je nabaviti drugi, a za Ivana jedino pravo rješenje bio je tank s modela R80 ili R100. Naravno, kao i svi drugi dijelovi koji su traženi i atraktivni za prerade, ni ovaj rezervoar se u dobrom stanju ne može nabaviti po nekoj bagatelnoj cijeni, a Ivanov troškovnik je već prevazišao planirani budžet (kako to obično biva u svim ovakvim projektima). Nakon dužeg traganja, na njemačkom eBay-u je kupljen rezervoar od R80 za 300 eura. Ovim je ulaganje u dijelove nadmašilo početnu cijenu kupljenog motocikla – ukupni iznos znatno je prešao 50.000 kn.
Nakon nabavke dijelova uslijedila je konkretna radna faza. Rastavljanje, “šmirglanje”, pjeskarenje, sodiranje aluminija, kemijsko odstranjivanje boje, savijanje cijevi, zavarivanje, bojanje… Valja naglasiti i skraćenje prednje vilice motocikla, i to ne rezanjem cijevi, već umetanjem uloška koji cijevi vilice uvlači više u amortizer, tj. donji dio vilice. Skratiti je trebalo samo opruge, a Ivan ih je skratio manje od postignutog ukupnog skraćenja vilice, da bi ona ostala nešto tvrđa.
S rezervoara goriva uklonjena je boja, te je tako ogoljen lakiran bezbojnim lakom, što je motociklu dalo zanimljiv štih. Sjedište je jedini dio kojeg Ivan nije odradio sam – povjerio ga je iskusnom vinkovačkom tapetaru.
Na klasičan, plitki upravljač crne boje Ivan je montirao lijepe i jednostavne tastere za paljenje/gašenje motora te upravljanje signalizacijom, i to na način da je probušio rupe u upravljaču, te urezao navoje za njih.
Ispušne cijevi premotane su temperaturno otpornom trakom, a ispuh završen cool topovima s konusnim završetkom. Budući da je dosta razmišljao o funkcionalnosti motocikla, Ivan ga je odlučio opremiti i blatobranima, za koje se je potrudio da ne odudaraju previše od planiranog vizualnog stila. Nosač registarske pločice je jedini dio motocikla koji je u startu napravljen manjkavo (pretjerano”šamara” u vožnji), te ga očekuje poboljšanje, a vlasnik razmišlja i o dodavanju malo boje na rezervoar goriva, što bi unaprijedilo ukupni vizualni dojam.
Na motoru, mjenjaču i prijenosu srećom nisu bili potrebni nikakvi konkretni zahvati, osim što je sve temeljito prebrtvljeno, očišćeno, obojano i podešeno. Akumulator (još jedna konkretna investicija – litijska Ballistic EVO2 baterija) je smješten u ispražnjeno kućište zračnog filtera, kojeg su zamijenile “gljive” na rasplinjačima.
Zanimljiv detalj jest i kick-starter kojim je motocikl originalno opremljen (ubrzo su BMW-ovi motocikli, nažalost, ostali bez njih i zadržan je samo elektropokretač).
Ova je prerada trajala više od godinu dana, a motocikl je svoju premijeru i “vatreno krštenje” doživio prošloga vikenda na cestama Slavonije i Baranje, u grupnoj vožnji tri zračno hlađena BMW-a, od kojih ćemo sljedećeg predstaviti uskoro, a trećeg vjerojatno u proljeće 2020.
Do tada, R65 Ivana Jukića je glavna zvijezda spomenutog trojca, a njegov nam je graditelj, zbog svega onog što je napravio vlastitim rukama – uzor.
Tekst: Krunoslav Turda
Fotografije: Krunoslav Turda, Ivan Jukić
U nastavku: pogledajte opširnu foto-galeriju
