Aviator – 1972 Ironhead bobber

Aviator – 1972 Ironhead bobber

Aviator - 1972 Ironhead bobber
Priča o Aviatoru započela je 2013 godine. Njezin glavni akter, zvat ćemo ga samo imenom – Hrvoje, veliki je zaljubljenik u motocikle, a te se godine odlučio na avanturu čiji je cilj bio posjedovati potpuno unikatan motor.

Izbor motora za preradu sveo se na nekoliko modela Harley-Davidsona koji su se pokazali dobrim bazama za prerade. Uvjet je bio da motor u startu bude star, po mogućnosti preko 30 godina te da ima status oldtimera. Iako je u početku razmišljao i o preradi nekog japanskog motora, u odabiru je prevladala karizma Harley-Davidsona.

Potraga je trajala neko vrijeme. Jedan od parametara bila je i nabavna cijena motora što se kasnije, kod ovakve prerade, pokazalo gotovo nebitnim faktorom, a pročitat ćete i zašto.

Konačno je pronađen Harley-Davidson Ironhead Sportster iz 1972. godine koji je iznimno cijenjen među prerađivačima kao pouzdan i vozan agregat – naravno u konkurenciji ostalih Harley-a sličnog godišta. Posebnu draž nosi i oznaka modela XLCH, znalcima je poznato kako je to model bez elektropokretača (samo “kurbla”) – pravi Iron ne pali se na ključ!

Zadržati originalan izgled u pravilu je jedina sigurna opcija za očuvanje ili uvećanje njegove vrijednosti, dok je prerada poprilično rizična, te ako niste sigurni da možete odraditi vrhunsku preradu, bolje ni ne pomišljajte na nju, ili se u startu pomirite s činjenicom da to što radite možda i neće uroditi željenim učinkom.
 Naravno, sve to važi za one kojima je očuvanje vrijednosti imperativ. Oni drugi, pravi fanatici, o vrijednosti ne razmišljaju previše.

Te dvojbe su u početku mučile i Hrvoja, no ubrzo ih je “pregrizao”, te se objeručke prihvatio prerade. Kad čovjeka povuče vizija u koju vjeruje, svaka hladna računica pada u vodu.

Inspiracija je bila bobber – ali ne klasični copy-paste već viđenog nego motor jednostavnih linija sa nekim rješenjima koja se baš i ne viđaju često. Prednja springer vilica i zadnji blatobran na skrivenim nosačima glavni su elementi koji daju motoru posebno elegantnu liniju. Imperativ je bio ne rezati originalnu ramu.

Kao izvođač ovog zahtjevnog projekta odabrana je varaždinska radionica “TR bikes”. Hrvoje im nije dao previše kreativne slobode, jer je i prije početka radova imao jasnu sliku kako želi da motor izgleda te je cijelo vrijeme aktivno sudjelovao u procesu, a za njihov način rada, korektan odnos i kvalitetu ima samo riječi pohvale – dečki su radili kao da slažu motor za sebe.

Dugo se tražilo “springericu” koja će zadovoljiti Hrvojeve uvjete. Nakon analize mnogih proizvođača i verzija springer vilica dostupnih na tržištu, odluka je ipak pala na W&W vilicu u pre-war Harley Davidson stilu. Planirani budžet se već počeo ljuljati. Kad je vilica stigla trebalo ju je modificirati za osovinu već kupljene nove prednje HD felge, što je zahtijevalo i nabavku drugih “rokera” vilice.

Stražnji blatobran je priča za sebe. Nije se htjelo ići na blatobran vezan na vilicu, kako to nameću aktualni bobberski trendovi, već na vezu sa okvirom uz obavezan uvjet da se nosač ne vidi, tj. da izgleda kao da blatobran lebdi iznad kotača. Iako suvozački sic nije bio predviđen, zahtjev za čvrstoću zadnjeg blatobrana je bio kao da će nositi sic i bisage. Dečki iz TR bikes izradili su čvrste čelične nosače skrivene pod rub blatobrana. Sami blatobrani (kao i uljni rezervoar) su unikatni, ručno izrađeni.

I dok su se tako bavili dizajnom i slaganjem linije motora, za vrijeme jedne probe uočen je problem s mjenjačem: ležaj na izlaznoj osovini mjenjača sasuo se u unutrašnjost mjenjača i napravo pozamašnu štetu. 
Problem je bio u tome što je Hrvoje povjerovao prethodnom vlasniku i računima o održavanju renomiranih majstora, a motor je dovoljno dobro funkcionirao da se problemi nisu otkrili prilikom kupnje.

Nakon mjenjača, još jedan hladan tuš: oštećeni podizači ventila “glođu” bregastu osovinu – motor bi mogao bi raditi još neko vrijeme, što se nikako nije uklapalo u viziju vlasnika. Tako su neplanirano i getriba i mašina završili na stolu rastavljeni do zadnjeg vijka. Predviđeni budžet je u tom trenutku već bio odavno zaboravljena iluzija i nije bilo druge nego nabaviti potrebne dijelove. Mašina i getriba su potpuno obnovljeni i smješteni u novo plastificirani okvir. Kompletnu novu električnu instalaciju ne treba niti spominjati kao i svjetla, regler, filter, dinamo, ručke i sve ostale dijelove na motoru. Auspusi su “open pipes”, tj. otvorene cijevi bez prigušivača, unikatno izrađene po želji vlasnika. Taj je model Harley-a također 1972. iz dućana izašao sa otvorenim cijevima. Za bisagu je savršeno poslužila stara izlizana kožna “štabska” torba koja je godinama služila za držanje alata i koja je nebrojeno puta skoro završila u smeću.

Preživljene šokove mogao je izliječiti samo vrhunski finiš. Do kraja više ne bi trebalo biti velikih problema. Za lakiranje i oslikavanje airbrush tehnikom odabran je PožarArt iz Kastva. Ono što je povezalo naručitelja i umjetnika jest strast prema zrakoplovima i zrakoplovnoj povijesti – Hrvoje je pilot po struci, a Marijan Požar je umjetnik fasciniran avionima koji su jedan od najzastupljenijih motiva na njegovim samostalnim radovima. Složili su se da su motivi zračnih bitaka Prvog svjetskog rata dobar izbor za novi sjaj starog Harley-a. Stota godišnjica rata se taman poklopila. Trebalo je nekoliko mjeseci da se do u detalja razrade motivi i učesnici zračnih borbi kao i boje – nije smjelo biti iznenađenja. Pozornost se posvetila i ujednačenom omjeru poraza i pobjeda Njemaca i saveznika, a neizbježni Crveni Baron je našao svoje mjesto na spremniku goriva.

Airbrush i lakiranje realizirani su iznad svih očekivanja. Hrvoje se nije ni nadao tolikim detaljima, npr. usjevima vidljivim na tlu ispod zračne bitke. Svaki je dio ovoga motora posebno umjetičko djelo.

I kao zadnja specifičnost – nigdje na motoru ne piše Harley Davidson. Među znalcima nema sumnje, a tko ne zna nije mu niti bitno.

Nakon godinu i pol rada i budžeta koji ostaje tajna, nastao je Aviator.

Da se sve to stvarno i isplatilo govori gušt vožnje potpuno unikatnog Harley-a starog 45 godina sa neponovljivom zvučnom kulisom 1000 kubičnih centimetara koji dišu kroz custom filter i otvorene cijevi auspuha. Uz toliko star Harley koji se pali samo na kurblu ide i dosta znoja, nešto alata, pokoji rezervni dio pa i poneki izgubljeni živac. Sve to lako pada u zaborav sa svakim novim kilometrom.

Gušt su i reakcija svih koji su motor vidjeli i čuli. Praktično na svakom semaforu iz okolnih auta dolazi dignut palac i pohvalno klimanje glava. To što se u Hrvatskoj oko motora okupi mnoštvo gdje god se pojavi i nije neko čudo, ali kada se na međunarodnom Harley-Davidson skupu na koji dođe 70.000 motora (većinom Harley-a) oko Aviatora stvori gužva, a vlasnici se guraju i žicaju sliku na njemu….E, to vrijedi svega što je uloženo. Vlasnik prerađenog motora koji kaže da ne uživa u pohvalama i pogledima sigurno laže.

Kvaliteta je prepoznata i od strane profesionalaca. Motor se do sada zbog Hrvojevih obveza pojavio samo na dva velika međunarodna custom show-a i na oba osvojio 2. mjesto u konkurenciji svjetski poznatih prerađivača motora kakve obično viđamo samo na Discovery Chanel-u (2014, Harley Davidson Custom show Faak Am See; 2015 Custom Chrome custom show Faak Am See). 2015. je konkurencija bila posebno jaka i Aviator je iza sebe ostavio mnoge motore najpoznatijih svjetskih custom radionica i time postao jedan od uspješnijih uradaka ne samo u Hrvatskoj nego i u regiji.

 

Designed by T-mark Vinkovci