VW Buba 1967. – tek joj je pedeset…

VW Buba 1967. – tek joj je pedeset…

VW buba 1967

Hrvatska je oldtimer scena u konstantnom usponu, no, mora se priznati – puževim korakom. Jedan od prvih auto-klubova toga tipa jeste zagrebački LOVW-Life-Club (izgovara se “low-life”). Oni su interesna skupina okupljena oko teme Volkswagena – preciznije, oko poprilično nisko spuštenih Volkswagena.

Među članove osnivače LOVW-Life-Cluba ubraja se i Josip Nekić. Po zanimanju je voditelj restorana Papa’s Retro American Grill Bar, a u slobodno vrijeme posvećuje se svome hobiju – svemu oko povijesnih limenih ljubimaca iz Wolfsburga. “Stara vozila i njihova restauracija su me oduvijek oduševljavali” povjerava nam Nekić. “To što sam se odlučio za VW vozila, zahvaljujem prvenstveno sretnoj slučajnosti”. Temelj priče, Josipov prvi projekt od kojeg je prošlo već deset godina, bio je jedan Land Rover iz 1970. “Njega sam iz temelja restaurirao” sjeća se Nekić “I dobio izvrsno terensko vozilo. No, zbog svoje veličine nije baš bio primjeren za grad. Zbog toga sam ga prodao po dobroj cijeni i nakon toga se počeo ogledati za nekom zgodnijom alternativom”.

Objekt restauracije broj dva bio je jedan rani model Ford Caprija. “U pitanju je bio Mk I coupe” konkretizira Josip. “I njega sam temeljito i opsežno restaurirao i vratio u izvrsno stanje. No,  kad sam ga završio, uvidjeh da kemije između mene i tog Forda – nema.”

Posljedično tomu, Nekić se rastao i s Fordom i još se jednom počeo ogledati u potrazi za nekim klasikom iz Njemačke ili Velike Britanije. “Pri tome sam naletio na Golfa I, iz nekadašnje sarajevske produkcije, koji mi je oduzeo dah” sjeća se josip. “Nisam mogao vjerovati koliko je još bio dobar . Unutrašnjost je izgledala kao da je upravo izašao iz trgovine. Vlasnik je čak postavio drugi set tepiha, kako bi sačuvao originalne. I izvana se jedinica sjajila kao da je tek isporučena”.

Prva 4 Nekićeva oldtimera

Prva četiri Josipova oldtimera, skupa s ’67 Bubom (dok je još imala čelične felge)

Nekić taj automobil jednostavno nije mogao propustiti. Iako je cijena bila paprena, zgrabio je priliku. “Jedinica je toga bila vrijedna” razlaže Josip “Iako sam morao malo više investirati, a ne samo iznos kupovne cijene”. Pri tome misli na osnovu izvedbu Golfa, jer jedinica nije imala nikakve dodatne opreme. “Nije bio problem to riješiti” smije se Nekić. “Sa spuštenim podvozjem, proširenim blatobranima i različitim ukrasnim kromiranim lajsnama, za čas je to bio sasvim drugačiji auto”.

S rezultatom svoga rada – a prije svega s karakterom Golfa – bio je Josip Nekić i sretan i zadovoljan. “Sve do onoga dana dok nisam otkrio jednu naizgled napuštenu VW Bubu iz 1967. godine u jednoj zabačenoj garaži” drži nas Josip u napetosti “Kada sam pronašao tu Bubu, na prvi pogled je izgledala kao i sve druge stare i napuštene olupine – bila je odjavljena, a karoseriju joj je pokrivao sloj prašine od nekoliko centimetrima. Nije se tu puno moglo vidjeti.“ Ali okrugle Bubine oči i njezina neodoljiva linija Nekića su odmah očarali. Morao je saznati tko je vlasnik Bube i je li na prodaju….

“Nakon što sam ispitao susjedstvo , uspio sam locirati vlasnika”. “I što je bilo najbolje od svega – pogodilo se da je Buba na prodaju”

Od vlasnika je također saznao i da je on taj auto kupio prije 10 godina od prvog vlasnika i da ga od tada nije pomaknuo iz garaže. Po svemu sudeći, 83.000 km koje je brojač kilometara pokazivao bilo je stvarno stanje. Budući da se Josip tada još nije razumio u vrline i mane buba, nazvao je za pomoć prijatelja koji ima više iskustva i pitao ga za savjet. Što da gleda, na što da pazi… Ovaj mu je rekao da potraži hrđu na autu na određenim mjestima, no Josip ju nigdje nije vidio, zbog čega je bio uvjeren da je auto obojan. I tako je mislio sve dok nije otvorio vrata. Tamo se nalazila naljepnica zalijepljena preko izribanog mjesta na limu. Kada ju je odstranio, nije tu uspio otkriti više od jednoga sloja boje. Dakle, buba je još uvijek nosila svoju originalnu boju i nije imala ni traga hrđe!

Josip nije mogao vjerovati. Nakon izvrsno očuvanog Golfa, našao je puno stariju bubu, također izvrsno očuvanu. No, pravi šok je uslijedio tek kada je vlasnik napokon izgovorio cijenu auta. “Skoro me je infarkt opalio. Čovjek je tražio samo 3000 eura. Pomislio sam da se šali.”

Vlasnik se nije šalio. Bio je svjestan dobrog stanja auta i njegovih godina i mislio je da su 3000 eura prikladna cijena.

Posao je zaključen, sutradan je buba bila natovarena na prikolicu i odvežena sretnom novom vlasniku.

Originalna Buba

Originalna Buba nakon temeljitog čišćenja

Zadovoljan trgovinom, Josip je razliku između plaćenog i onoga što je smatrao realnim za ovaj auto uložio u opsežan set kromiranih dijelova, jer, u originalu ovo je bila tzv. “spar” buba, opremljena tek onim najnužnijim. Prvi dijelovi koje je kupio su kromirani “rogovi” za branik i jedan fancy must-have “modni detalj”  za svaku bubu – mala vaza za okačiti na armaturnu ploču.

Nekić - vazaZa razliku od Njemačke, Britanije, Nizozemske, nabavka dijelova za VW klasike u Hrvatskoj nije jednostavna. Kod nas se oni rijetko nađu po garažama, osobito ako želite savršenstvo (sve je tu poprilično derutno), dakle – Hrvati su osuđeni na inozemstvo, kupovinu preko interneta (uz visoke troškove dostave) i slično. “Dijelove poput volana s luksuznije verzije bube, pojaseva ili dijelova za obični servis poput svjećica i filtera nabavljao sam putem stranice www.paruzzi.com , nizozemskog Internet-dilera Volkswagen dijelovima.”

Samo je jedan pravi, strastveni kolekcionar VW oldtimer-dijelovima u Zagrebu i okolici. “Taj čovjek nikad nije ni jedan dio ponudio na Internetu ili na oldtimer-susretu” , kaže Josip. “On ne prodaje dijelove zbog zarade, eventualno ih prodaje ili mijenja s ljudima ljudima koji ga poznaju i poštuju. ”

Npr. – od njega je Josip nabavio radio za svoju bubu, a i “pop-out” bočne prozore (prozori koji se mogu odškrinuti, a do kojih je izrazito teško doći)… “Nije mi ih u početku htio dati ni prodati, pa sam se domišljao kako tome doskočiti… Saznao sam da skuplja Vertex magnetske razvodnike paljenja, a slučajno sam ih imao nekoliko komada sa starih 1200-kubičnih motora koji su služili kao pumpe na vatrogasnim vozilima, u izvrsnom stanju. Motori su proizvedeni još 1970. godine, ali su imali svega šezdesetak radnih sati, tako da su bili praktično novi, upravo ono što je naš sakupljač žarko želio imati. I to je bilo to. Prozori su prešli u moje vlasništvo”.

Nakon ovog uspješnog deal-a preostalo je još ono Josipu najbitnije: zabiti bubu u pod. U prenesenom značenju, naravno. “Volim kada Buba leži tik do asfalta, to joj daje taj nezamjeniv, agresivan i oštar izgled”. U početku je razmišljao da kupi gotov “Puma” podesivi prednji ovjes, jednostavno “Plug&Play” rješenje, no na kraju je ipak odlučio vjerovati u svoju vještinu i pomoć kruga svojih prijatelja. “Dečki su skroz ludi, stvarno, puno su mi pomogli u totalnoj rekonstrukciji ovjesa da može udovoljiti onome što sam isplanirao”. No, isplanirati ovjes bilo je lakše nego plan provesti u djelo. Josip i prijatelji upregnuli su svu svoju tehničku svestranost da pronađu čvrsta, funkcionalna i vizualno zadovoljavajuća rješenja. I to još nije bilo sve, slijedilo je trčanje po Zagrebu da bi se pronašlo ostatak bitnih dijelova za “air-ride”. Dijelove su pronašli po zagrebačkim auto-firmama. Kompresor je npr. odgovarao od BMW-a, amortizeri su Monroe. “Naposljetku, napravili smo i daljinsko upravljanje kojim se visina šasije može kontrolirati izvana”, dodao je Josip.

VW Buba iz 1967. godine, vl. Josip Nekić

Slijedila je nabavka felgi – standardne čelične felge Josip je zamijenio atraktivnim Empi 5×15 felgama s odgovarajućim gumama. “Felge su stigle iz Engleske. Osim montaže samih felgi, proširili smo trag stražnjih kotača po 5 cm sa svake strane, u vlastitoj režiji.”

Ostatak auta je, manje-više ostao u originalnom stanju. Lak je izvrsno očuvan, motor se dobro drži od prvoga dana, unutrašnjost ne zaostaje. Još neki su neoriginalni dijelovi ovom autu dali vlastiti Josipov pečat, npr. modificirane rešetke farova Porschea 356 i stražnja svjetla sa žmigavcima američkog tipa, u potpunosti u crvenoj plastici.

1967. - Nekić, ZG

Nakon završetka rada na bubi (s izuzetkom sitnica koje se povremeno promijene, čisto zbog vizualnog osvježenja), Josip je nastavio s nabavkom vremešnih VW vozila, pa ih u trenutku pisanja ovog članka doma ima 4 komada.

Ova je Buba iz 1967. ipak ostala broj 1, koristi ju čak kao “daily-driver” (vozilo za svakodnevnu uporabu), s izuzetkom zimskih mjeseci. I naravno, gdje god da se s njom pojavi plijeni pažnju svih prolaznika, bez obzira na dob, spol ili društveni status.

A kako i ne bi… Mlada je i lijepa, tek joj je 50.

Designed by T-mark Vinkovci